Samo par dana pre toga sam mom zubaru/protetičaru pričala o Periskopu i o tome kako ću prikazivati svoje fotografije, a on se oduševio i ispričao mi da je nekad davno postojala putnička tribina u Domu omladine gde su se okupljali jednom nedeljno i družili svi ljudi kojima je putovanje bila zajedničko interesovanje.
Ideju sam ispričala najbližim prijateljima i svi su bili oduševljeni. Rekli su da bi rado došli da gledaju i rado pričali na Putospektivi. I to je bilo presudno da krenem u ozbiljnu akciju traženja prostora. Srećom, projektor, platno i laptop imamo, te nam je jedino (besplatan) prostor bio neophodan. Ali, kako u životu sve kockice teže da se poklope kada je to najpotrebnije, neposredno pre početke mog planiranja se otvorio klub poluzatvorenog tipa u prostorijama gde idem na hor. Izložila sam im moju ideju, rekla da bih želela da ogranizujem prvu Putospektivu u njihovom klubu i onu su pristali.
Sada ostaje da sačekamo 22.2.2013. i vidimo kako će izgledati sve to uživo :).